Znamo da je danas mnogo sportova koji se sve više prakticiraju, tako da danas donosimo sport koji je individualan, vrlo radikalan i koji se trenira na moru.
Stoga možemo započeti s tvrdnjom da je u surfanju izazov ostati stajati na dasci što je dulje moguće, klizati pod valovima i izvoditi mnoge radikalne manevre, s različitim razinama težine.
Još uvijek ne znamo točno kada se surfanje pojavilo, ali s nekoliko izvještaja koje imamo, neki povjesničari brane ideju da se pojavilo na polinezijskim otocima kada su domoroci odlazili u ribolov, pa su, kako bi se brže vratili na suho, klizili svojim brodovi kroz valove.
Dakle, s vremenom, ova aktivnost postaje navika među tim civilizacijama. Druge teorije brane Zapadnu Afriku kao rodno mjesto surfanja.
Ubrzo nakon toga, kraljevi Havajskog otočja počeli su se baviti ovim sportom s daskama napravljenim od drveta uzetog s lokalnog drveća.
A također je na Havajima surfanje postalo kultura za mnoge ljude. No, dolaskom Europljana na otoke 1778. godine, surfanje, kao i sve kulturne osobine domorodaca, bivaju potisnute.
Početkom 20. stoljeća surfanje se postupno ponovno pojavilo, zbog interesa stranaca za učenjem ovog sporta. Godine 1908. osnovan je klub “The Hawaiian Outrigger Surf and Canoe Club”.
Možemo reći da je ovaj sport postao jako poznat, kroz promociju olimpijskog prvaka u plivanju sa Havaja, pa je ovaj sport postao poznat zahvaljujući Duke Kahanamoku.
Sve se dogodilo otprilike 1920. godine, kada su se prva prvenstva počela pojavljivati u Sjedinjenim Državama, u Kaliforniji.
Proizvodnja prve ploče bila je vlaknasta ploča, proizvedena 1949. godine, a napravio ju je Bob Simons.
Od 1960. nadalje surfanje ili surfanje postaje profesionalni sport. Danas je ASP (Association of Surfing Professionals) odgovoran i organizira svjetski krug surfanja.
Možemo reći da trenutno neki surferi prkose prirodi tražeći najveće valove za surfanje.
Zove se način rada za tegljenje. Da bi dosegli te valove, povlače ih mlazni nebo na te divovske valove, koji mogu premašiti visinu od 20 metara.
Linije za surfanje su:
- Klasika – daje veću važnost stilu nego snazi.
- Moderno – daje veću važnost snazi i radikalnosti nego stilu
Najradikalniji manevri surfanja su:
- Tube – surfer je okružen valom, “unutar” njega.
- Iz zraka - surfer koristi val kao rampu, leti i ponovno "slijeće" pod vodu.
Ostali manevri su: 360°, cut-back, rip, dig, hit i floater.
Surfanjem se mogu baviti djeca od 5 godina naviše, ako znaju plivati.
Dakle, ako ste zainteresirani za sport i želite se njime baviti ili čak želite potaknuti svoje dijete na to, iskoristite priliku i počnite što prije, jer što više vježbate, više ćete napredovati i postati najbolji surfer u svijetu.